Život mi je dao više nego dovoljno iskustava koja su me oblikovala i, na kraju, dovela do ovog mjesta. Najdublje su me obilježili gubici bliskih ljudi, a posebno gubitak mog oca.
Upravo je on, kroz vlastitu životnu borbu, postao moj najsnažniji primjer koliko su mentalna i duhovna higijena važne. S vremenom sam shvatila i nešto drugo: ljudi nam često najviše mogu pomoći upravo kroz ono što su i sami prošli.
Moja vlastita borba s panikom odvela me je na studij psihologije, na različite edukacije i u godine intenzivnog rada na sebi. Istraživala sam različite pristupe — od klasične psihologije do duhovnih učenja. Danas ne bih isključila nijedan od njih, ali ne bih ni izdvojila samo jedan kao odgovor za svakoga. Kombinacija je ključ, a ona počinje od toga da čovjeka posmatramo kao cjelinu.
Naučila sam da postoje stvari koje ne možemo promijeniti, izbrisati niti vratiti. Ali možemo naučiti kako ih nositi, integrisati ih i ne dozvoliti im da odrede ostatak našeg života.
I upravo zato danas radim ono što radim — da bih tebi možda skratila put za koji su meni bile potrebne godine traženja, učenja i razumijevanja.